Velika Gospa - Vodič - Portal Grada Sinja

Velika Gospa



Zbog čestih provala turskih pljačkaških horda počinje, krajem 15. st., iseljavanje Cetinske krajine. God. 1508., 1522. i 1536. stanovništvo je u velikom broju napustilo svoj kraj. Franjevci manji dio puka odvedoše pod okrilje mletačke vlasti na otoke i do Trsata, a veći dio stanovništva povedoše sa sobom u zabitne predjele Bosne. Tada su, prema mišljenjima nekih, sa sobom ponijeli i sliku Majke Božje. Naseliše se u Rami. Iz Rame su franjevci, uz neizrecive pogibelji, pastorizirali katolički puk u Bosni, Cetini i Dalmatinskoj zagori. God. 1687. povratiše se sa svojim vjernim pukom u Cetinsku krajinu i napučiše, uz to, i splitsku i trogirsku Zagoru. Sa sobom donesoše i sliku Majke od milosti koja se štovala još u Rami. Mletačke su vlasti franjevce privremeno smjestile u Dugopolju, a nešto kasnije u napuštenu staru benediktinsku opatiju u Splitu na Sustjepanu. Jedne ljetne noći god. 1692. donesoše potajno Gospinu sliku iz Splita do sela Radošića, odakle je franjevci s narodom u ophodu pjevajući i moleći donesoše u obnovljenu crkvu sv. Franje. Kad domalo počeše vjernici sve više iz bliza i izdaleka hodočastiti Gospi Sinjskoj, zbog očitih milosti koje su dobivali, odlučiše franjevci god. 1698. sagraditi svojoj Majci dostojan hram ispod Kamička.
Te iste godine, 1698., nove turske čete od 30.000 vojnika pod serašćerom Mustaj-pašom Daltabanom opljačkaše Cetinu. Na Čitluku sasijeku sedam franjevaca, a gvardijana fra Pavla Vučkovića odvedu u daleki Bagdad u sužanjstvo. Fra Pavao se bijegom (1703.) spasi iz sužanjstva i god. 1712, stavi novu crkvupod krov. Kad je na Novu godinu 1715. izgorio samostan kod Sv. Franje, franjevci prijeđoše u nedovršeni samostan uz novu crkvu i sa sobom ponesoše Gospinu sliku. Godine 1715. u kolovozu udari serašćer Mehmed-paša Ćelić sa 60.000 vojnika na sinjsku tvrđavu. Franjevci prenesu Gospinu sliku u tvrđavu u crkvu sv. Mihovila. Sedam stotina branitelja na čelu s fra Pavlom Vučkovićem i don Ivanom Grčićem odbiše predati Grad Turcima. Poručiše im da će ga braniti do posljednje kapi krvi. Turske čete 7. i 8. kolovoza popale Sinj te počeše lumbardama i topovima rušiti tvrđavu da samelju junačku posadu u njoj.
Dok su se raspuknute zidine mjestimice počele odvaljivati, lice se Majke Božje, pričali su očevici, počelo mijenjati.Pred neprijateljima se počela pojavljivati Bijela Gospođa koja im je ulijevala strah.I kad se činilo 14. kolovoza da će Tvrđava i posada u njoj biti uništena u najžešćem jurišu o podne, tursku vojsku spopade neprotumačiv, iznenadan, i strahovit strah, a i naglo masovno umiranje. Vojska nagnu uzmicati i bježati te je ni paše s golim sabljama ne mogaše povratiti u očitu smrt. Turci pobjegoše glavom bez obzira preko Prologa, a branitelji i očevici, uvjereni da to bijaše Gospino čudo, zahvališe joj na očitoj pomoći. Splitski nadbiskup Stjepan Cupilli okrunio je godine 1716. Gospu Sinjsku zlatnom krunom koju joj skovaše zahvalni branitelji sinjske tvrđave i vjerni štovatelji. Staviše natpis: IN ERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT - ANNO MDCCXV ( Zauvijek okrunjena slavi slavlje - god. 1715. ).Svake godine 15. kolovoza na Dan Velike Gospe slijevaju se rijeke hodočasnika u grad Sinj, taj dan se slavi i kao Dan grada.