Crkva Gospe Sinjske - Priča o zvoniku

Kako se novi varoš nazvao Sinjem, prozvao je pobožni svijet i njegovu Kraljicu Gospom Sinjskom, a zaboravio staro ime Majka od milosti. Danas je Ona poznata samo pod novim imenom ! Iz svega ovoga, što smo vidjeli. jasno je, da Joj to ime najbolje i pristaje.

Čudotvornoj Gospi Sinjskoj podigoše franjevci i njihov dobri puk nesamo novo svestište (od godine 1699 do 1723.), nego su oni do današnjega dana uvijek na to mislili, kako da ga učine što ljepšim i urednijim. Za velikoga potresa godine 1769. i Gospina je crkva strašno nastradala, a i samostan uza nju. Fratri, varošani, sav cetinski puk, kninski kolunel Stjepan Nakić, mletačka vlada - svi se uhvatiše da obnove Gospinu crkvu. Ovo je treći put, što se ona podiže. Budući da se nije dalo ništa popraviti, zidali su je sada iz temelja. Za same dvije godine bila je dograđena i pokrivena ! Proto bijaše onaj isti, koji je sazidao crkvu sv. Marka u Makarskoj.

Nova crkva nije bila izvana lijepa kao prva. Izgubila je četiri pobočne kapele, ali zato su joj zidovi bili debeli kao kakovi bedemi. Kad se prije pet šest godina probijao u zidu blizu Gospina oltara otvor za novu propovijedaonicu, sjećam se, da se svak čudio, kako li je debeo taj zid ! Iznutra nova crkva imala je sedam oltara, pa koliko god je pročelje bilo jednostavno, toliko obris i veličina unutarnjeg prostora bijahu pravo lijepi.

Godine 1775. podigoše privremeni zvonik na krovu crkve. Ta privremenost otegla se do 19. srpnja 1896. Tada se počeo zidati novi zvonik. No jer se nije mogao dovršiti, služio je stari sve do 1927. Dakle 152 godine ! Preko vijek i po ostala je spoljašnost Gospine crkve jednaka kao i u 18. vijeku, a takova je i danas. Razlika je samo to, što nema više staroga zvonika, nego se mjesto njega diže novi.

Ovaj novi zvonik ima dugu povijest. Već godine 1881. mislili su sinjski franjevci o novome zvoniku, ali to je ostala samo misao i lijepa želja. Nijesu imali čim da ga podignu ! Tri godine kasnije stalo se opet govoriti o istoj stvari. Godine 1885. izradio je inženjer Markoća i nacrt. Ali radnja ne poče ni sada, nego je počelo nešto drugo : dogovori i pregovori s općinom i vladom ; mijenjanje prijedloga i nacrta… Deset godina prođe utaman ! Napokon 19. srpnja 1896. bi postavljen prvi kamen novoga zvonika po najnovijemu nacrtu.

Neopisivo je bilo veselje redovnika i svih Gospinih štovatelja toga dana ! No ni sada nije veselje bilo zadugo. Do jeseni 1897. sazidana je polovica zvonika. Onda se morala radnja prekinuti,jer nije bilo ni prebijene pare, da bi se mogla nastaviti. Šta se sagradilo, bi pokriveno, a stari zvonik – sav izvezan, iskrpan, obrđan – osta i dalje da grdi naše svetište…

Tako to potraja 30 godina ! Nestašica novca, veliki svjetski rat, pa trista zgoda i nezgoda ne dadoše, da se zvonik dovrši. Tko stiže i godina 1925. Upravo na dan Neoskrvnjene (8.XII.) dođe u Sinj novi gvardijan – mladi radišni Fra Jozo Šimić. Prva mu je misao bila : treba dovršiti zvonik !

I već 10. siječnja 1926. upravlja on poziv svim Sinjanima i Cetinjanima, da dovrše divno djelo, što ga započeše njihovi oci. To će ujedno biti i naša proslava sedme stogodišnjice sv. Franje, čiji sinovi uz tisuću neprilika sačuvaše do danas i još uvijek čuvaju drago svetište Gospe Sinjske. Taj poziv tiskan je u 2. broju >> Gospe Sinjske<< za godinu 1926. U 3. broju izlazi i drugi proglas, u kojemu se kaže, da je osnovan i Odbor za dogradnju zvonika, pa se pozivlju i ostali štovatelji Gospe Sinjske u domovini i u svijetu, da pomognu u velikome djelu. U istome broju oglašeni su i prvi milodari za zvonik.

Odsada ide sve s upravo nevjerovatnom brzinom. Milodari pritječu sa sviju strana. 30. prosinca sklopljena je pogodba s poduzetnicima Braćom Žagarima iz Splita. Petog veljače 1927. počela se u samostanskom oboru zidati drvena baraka za klesare, koji 2. ožujka uzeše kresati kamenje. Drugi dan svibnja počinju se dizati skele i lazila na zvonik, a u subotu 21. svibnja, dignut je prvi veliki kamen i nastavljeno zidanje. U srpnju srušen je stari zvonik. Devetoga rujna svršilo je klesanje kamenja. Sutradan, u subotu, stavljena su na zvonik dva posljednja kamena. Na Ime Marijino, 12. rujna zasađen je dva metra visoki željezni križ na vrh dovršena zvonika ! Zvonik je visok 43 ½ metra.

Desetak dana kasnije, 23. rujna, stigla su u Split četiri nova zvona iz ljevaonice De Poli (Vittorio Veneto kod Mletaka), teška po prilici 3150 kilgrama. Dovezena su u Sinj i svečano pričekana 25. rujna. Istoga dana posvetio je presv. Splitski biskup Dr. Kvirin Bonefačić nova zvona i započeo svečanu deveticu sv. Franji za proslavu sedme franjevačke stogodišnjice. Pet dana poslije toga na dan svetoga Jeronima (30. rujna) nova zvona bila su već na svome mjestu i o podne zazvonilo je prvo od njih na Pozdrav Gospi najveće zvono – zvono Gospe Sinjske.

Uoči blagdana sv. Franje blagoslovio je isti presv. biskup i novi zvonik. Sutradan u veličanstvenoj procesiji pratile su Čudotvornu Priliku po ulicama Sinja tisuće i tisuće pobožnih poklonika iz bliza i iz daleka. Poslije procesije smještena je sveta Slika na oltar ispod novog zvonika, i tu pod vedrim nebom presvijetli pjeva svečanu biskupsku Misu, kojoj pribiva nebrojeno mnoštvo. Od milinja su drhtala naša srca u taj čas. U svoj svojoj ljepoti, ljupkom šarenilu svoga mramora dizao se on pred nama stojan i ponosit, a ispod njega, s oltara, smiješila se i blagoslivala nas Kraljica Sinja, naša – Majka !

Izvor: Dr. Fra STANKO PETROV: GOSPA SINJSKA....(Društvo Sv. Jeronima, Zagreb 1928.)
KNJIGA DVJESTA PEDESET I OSMA