HRVATSKI MOZART OSVAJA NJEMAčKU

Pijanist i skladatelj Antonio Macan s nepunih 18 godina u dvosatnoj svirci oduševio je publiku u Mozartovoj dvorani glasovite frankfurtske Stare Opere izvodeći tri ciklusa zahtjevne glazbe na glasoviru: Beethoven, Schumann, Mussorgsky, čime je na najbolji način najavio sjaj još jedne hrvatske zvijezde na glazbenoj karti svijeta, a bakinu molitvu za Božićnim ručkom smatra najljepšom glazbom u svojoj iseljeničkoj obitelji.
Napisala: Vesna Kukavica



Božanstveni mir, kakav se na trenutak osjeti nakon čudesne svirke, prolomio je snažni aplauz u prepunoj Mozartovoj dvorani frankfurtske Stare Opere kada se mladi hrvatski virtuoz s Majne Antonio Macan naklonio publici 8. prosinca 2006. Glasne ovacije i suze radosnice oca Ante, gastarbeitera iz Sinja, danas uspješnog vlasnika lanca restorana među elegantnim tornjevima poslovnih zgrada i banaka njemačke metropole. Evo još jedne hrvatske zvijezde na glazbenoj karti svijeta, čije će karijera zasigurno u ishodišnom mjestu pamtiti rodni grad Frankfurt i njegovu glasovitu Staru operu. Antonio Macan, koji je netom navršio 18 godina, koncertni je pijanist i skladatelj, koji je u dvosatnoj svirci publiku ostavio bez daha izvodeći tri ciklusa zahtjevne glazbe na glasoviru: Beethoven, Schumann, Mussorgsky, kao i vlastite skladbe. Svaki dio koncerta s ovog programa, bez obzira na vrijeme nastanka, imao je na neki način istovrsno stvaralačko ozračje, pa su se sjajno dopunjavali. Svirajući tehnički vrlo zahtjevne dionice napamet kako i priliči virtuozu, mladi je Antonio primjenjivao veoma žustra, brza tempa, ali je postizao i začudnu prozračnost izvedbi.
- «To je divovski izazov, glede stupnja težine, govori radosni Antonio na tečnom hrvatskom jeziku tek neznatno obojenim njemačkom fonetikom. U koncertnoj fazi bilo je vrlo teško, valjalo se nemilosrdno pripremati. Mnogo snage sam uložio u 32 Variationen c-Moll Ludviga van Beethovena, a nimalo lakši izazov bila je i Sinfonische Etüden op.13 (Früh - und Spattfassung)Roberta Schumanna, te Bilder einer Ausstellung Modesta Mussorgskog. Inače, vježbam više od deset sati na dana, dokle god fizička snaga prati užitak muziciranja.»
Stil života Antonia Macana u dvojnoj ulozi pijanista i skladatelja kao da odražava kontraste njegova rodnog grada Frankfurta, čestoga odredišta međunarodnih zvijezda, svih provenijencija, koje redovno nastupaju po kazalištima ili koncertnim dvoranama poput prestižne Stare opere ili zalaze do ranojutarnjih sati u frankfurtsku četvrt Sachsenhausen otkrivajući sjaj i bijedu noćnog života.
- «Užitak muziciranja ne prestaje pred vječnim izazovima varijacija. Uspjeh je imperativ, čiju mjeru određuje publika», jednostavno pojašnjava glazbenik Antonio koji je već u ranom djetinjstvu počeo primati nagrade i s neviđenom dječačkom hrabrošću odsvirao brojne koncerte u Rusiji, Italiji, Hrvatskoj, Litvi i Njemačkoj.



- «Moj imućni otac Ante, kojem dugujem veliku zahvalnost za svoj uspjeh, stvorio je svojim mukotrpnim radom i vjerom u Boga, prekrasne obiteljske uvjete u kojima sam u njegovim restoranima zarana imao prilike slušati različite stilove glazbe, koje su izvodili vrhunski muzičari svih vrsta, ili su naprosto navraćali kao gosti i odsjedali u našim lokalima. U toj ugostiteljskoj kakofoniji čavrljanja i zveckanja besteckom, koju su izmjenjivali čudesni zvuči izmiješani s manje i više poznatim vokalima i kristalno čistom harmonijom zvuka s klavira, odabrao sam ovo zadnje. A, tata je osigurao dar kvalitetnog života i vrhunske učitelje. čini mi se ponekad daje sličan imenjaku Anti Kosteliću. Mama, tata i moja sestra angažirali su mi velike glazbene pedagoge među kojima su bili B. Wetz, S. Schmidt, S. Cada, B. Sitzius, N. Spirova i Alexander Kleonov. Alexander Kleonov koji je od prije nekoliko godina moj najvažniji mentor i učitelj, i koji se od srca trudi da bih ja dobio vrhunsku glazbenu naobrazbu, zaslužan je za moj večerašnji trijumf.»
Među oduševljenom publikom zapazili smo kremu njemačkog glazbenog svijeta i svekolikog frankfurtskog javnog života, stoga je gotovo prirodno pitanje ima li taj mladić uopće vremena za obične male stvari!

- O, ja! O vremenu brine moj tata, organizacija je njegov zadatak. Inače, kada imam malo vremena, izlazim s prijateljima. Najbolje se opuštam uz šport, a onda vrludam gradom, lijevo pa desno, da bih osjetio život. Drugim riječima, volim osjetiti cjelokupnost, cijelu prirodu koja me obogaćuje i to, onda, ja unosim u glazbu. Moram biti iskren, radionica u dnu dvorišta moje obiteljske kuće moj je mali, veliki, svijet u kojem se uvježbavaju sonate i etüde velikih majstora. Tu su nastale moje kompozicije Exstase, Duft von Maiglöckchen, Das Königreich, Taverne, Avalon i ostale koje je publika, kao što ste čuli, primila izvrsno.»
Talent ili rad? Mladi pijanist i skladatelj Antonio Macan kaže: «Dar Božiji! Prije svega nitko ne može tako dobro vršiti svoj zanat ako nema dara. Naravno, tri posto dara, devedeset sedam posto rada.»


Osamnaestogodišnjak ima, međutim, u glavi golem repertoar. Ni on, poput svih velikih pijanista, ne rabi note na pozornici. Zapravo bi Antonio rado studirao glazbu, ali za to na putu u velike koncertne kuće nema vremena. Konkurencija postaje sve mlađa, što će reći, pojašnjava Antonio, «to što ti znaš sa 17 godina, to znaju oni s 13 ili 14, pa ti postaje jasno da ti je u međunarodnom natjecanju mjesto oduzeto. Stoga je meni igra s vremenom - rizik uspjeha, kojeg želim okrenuti u svoju korist».
Njegova glazbena nadarenost naprosto traži žrtvu. U trenucima običnog ljudskog zamora, ne osjeti potrebu usporavanja tempa učenja, već žar igre s vremenom. «Osjetim nekako: vrijeme još nije zrelo. Kako se ono lijepo kaže: tko ima strpljenja, on najzad pobjeđuje. A tako je i kod mene izgleda», izjavljuje Antonio.
Očito su mu muze naklonjene, komentira publika. Jer one su mu darovale i drugi talent:
umijeće skladanja. «Moji je cilj privući mladež u dvorane. A to se pak može jedino ako se nešto promjeni u glazbi ili općenito u životu. Moje ime jamči promjenu u glazbi. To mi možete vjerovati. Ja sam spadam u mladež i znam što mladi traže. Stvorit ću mješavinu klasične i moderne muzike koja će odisati samosvojnošću novog stila.»
Već sada mladi pijanist ima hrabrosti oblikovati samostalno koncertne programe: djela velikih majstora klasike i svoje vlastite skladbe. To se dopada publici. «Kada publika stoji iza mene, tada sve dolazi samo od sebe. Zanos. Uspio sam, ustajem, klanjam se, zahvalan sam publici jer me ona podupire. To je velika vrijednost za svakog glazbenika.»

Bakina molitva za Božićnim ručkom najljepša je glazba u mojoj obitelji

što sada? «Odmor. Božić dolazi. Stiže moja baka Ana iz Sinja. Moja sestra i ja radujemo se božićnim blagdanima i bakinu dolasku, djedovima sinjaninu Anti i pirovčanu šimi - više nego ičemu na svijetu. Bakina molitva za Božićnim ručkom najljepša je glazba u mojoj obitelji.
Moju baku Anu posebno veseli što rado idem u
Hrvatsku katoličku župu Oca Ante Antića. Pričam joj zgode s vjeronauka kod fra Petra Klapeza.
Moja se obitelj, inače, redovito pridružuje Hrvatima svake nedjelje u podne u katedrali sv. Bartolomeja, gdje je središnje misno slavlje za našu hrvatsku zajednicu u Frankfurtu. To je čin sjedinjenja s Radosnom viješću koji me posebno nadahnjuje. Išao sam ja i na Hrvatsku dopunsku nastavu. Sve sam upoznao. Moji su se prijatelji iz Njemačke, kolege iz razreda u redovitoj njemačkoj školi, uvijek veselili našim običajima. Ako je Božić u Frankfurtu, ljetni su praznici u Hrvatskoj. Obožavam Sinjsku krajinu, Pirovac i, jasno, more. Redovito ljetujemo u Hrvatskoj. Slijedeće godine, nadam se, bit će moj koncert na Splitskom ljetu.»

21.01.07