Nedjelja, 20.01.2008.

PRIOćENJE GRADONAčELNIKA GRADA SINJA NIKOLE TOMAšEVIćA



U posljednje vrijeme svjedoci smo negativnih napisa o Sinju vezanih uz mučno ubojstvo mlade Triljanke Kristine šušnjara.
Navedenim napisima koji se vezuju na neke ranije tragične događaje u našem Gradu pokušava se sugerirati i nametnuti mišljenje da je Sinj primitivna, zaostala, necivilizirana sredina koju treba obilaziti u širokom luku.
Duboko žaleći što je tragični događaj pokrenuo navedene kvalifikacije želim istaći da u ovom slučaju niti žrtva, niti počinitelj niti zločin nisu vezani uz Sinj.




Osobito je bolna činjenica što se mjestom rođenja i prebivališta zločinac vezuje uz naš Grad u kojem ga nitko i ne poznaje.
Da za ovu sredinu nije karakteristika kriminal, zločin ili odobravanje zločina razvidno je iz izvješća Policijske postaje Sinj za posljednjih pet godina (2003.- 2007.)
Na području koje pokriva navedena Policijska postaja (Sinj, Trilj, Vrlika, Hrvace, Otok i Dicmo) po najnovijem popisu živi 51.080 stanovnika što u odnosu na ukupan broj stanovništva u Splitsko - dalmatinskoj županiji 459.818 predstavlja udio od 11, 11 %.
Istodobno u razdoblju od 2003. - 2007. zabilježeno je 2352 kaznena djela što u odnosu na ukupan broj kaznenih djela na području Splitsko - dalmatinske zupanije 40372 predstavlja udio od 6,2 %.
Ako se uspoređuju najteža kaznena djela protiv života i tijela na kojima je naglasak u objavljenom tekstu na ovom području evidentirano je 77 kaznenih djela dok je na području naše županije evidentirano 1078 kaznenih djela sa 7% udjela građana Cetinske krajine.
Temeljem iznijetih podataka dade se zaključiti da na području koje pokriva Policijska postaja Sinj broj najtežih kaznenih djela je znatno ispod prosječnog udjela stanovništva u ukupnom stanovništvu Splitsko - dalmatinske županije.
Kako je pak i jedno kazneno djelo osobito ubojstvo nemjerljiv zločin i ne može se ničim opravdati osobito ne sličnim zločinima u drugim sredinama nikako ne želim u ime svojih sugrađana preuzeti kolektivni osjećaj primitivizma i nekulture što sugeriraju tekstovi u nizu napisa koji su pratili ili još uvijek prate tragični događaj.




Naprotiv ovo je sredina izuzetno čestitih, vrijednih i poštenih ljudi koj i se bore za "kruh svagdašnji" podižući nove generacije ponosnih i slobodoljubnih građana od kojih su mnogi dali pečat hrvatskoj kulturi što je zorno osvjedočila i izložba u Klovićevim dvorima "Dalmatinska zagora-nepoznata zemlja" koja bi bez doprinosa generacija žitelja sa ovog područja sigurno bila manjkava.