KOLUMNA Ante Raos: Zajedništvo

Mi, osobe s invaliditetom, smo djeca koja su zatvorila oči, zatvorili se u svoje domove i pretvaramo se da smo nemoćni bilo što promijeniti, jer mi smo šaka jada i što mi znamo kako svijet funkcionira, mi smo otpad društva ne zato što se tako osjećamo, već zato što nas tako tretiraju, zato što u naše ime govore i što nas zastupaju ulizice, kriminalci, klimoglavci, privjesci političkih „elita“, kako bi na račun nas punili vlastite džepove. Jesmo li svjesni kako smo postali ukras upitnim humanistima koji se slikaju sa nama prilikom svojih političkih kampanja, a sve u svrhu kako bi ih široke mase prepoznale kao društveno odgovorne osobe? Jesmo li svjesni da smo samo bedževi na njihovom reveru dok su upaljena svijetla kamere, dok im treba slika za naslovnice dnevnih novina? Nismo ni primijetili kako su dajući nam papirnata prava, oduzeli nam sve. Dok su nas držali mirnima, poslušnima, nemoćnima, jadnima, slabima, oduzimali su nam svako pravo koje imamo kao slobodna ljudska bića, pravo na školovanje, pravo na slobodu kretanja, pravo na izbor, pravo na rad, pravo na društvena događanja, … itd, a sve kako bi usporili naš razvitak, našu integraciju u svakodnevni život. Opširnije...
IZVOR: WWW.GLASZAGORE.COM

19.06.12