Stranci žele ulagati milijarde u hrvatsku energetiku

Energetska strategija predviđa ulaganja veća od deset milijardi eura do 2020. Više stranih tvrtki već je uložilo novac u korištenje obnovljivih izvora energije za što Hrvatska, prema riječima stručnjaka, ima velike, a zasad loše iskorištene potencijale
Hrvatsku u posljednje vrijeme gotovo opsjedaju brojne strane kompanije i financijske institucije zainteresirane za ulaganja u razne energetske projekte, od plinovoda i LNG terminala do elektrana i obnovljivih izvora energije.
Glavni razlog za to je u činjenici da je Hrvatska pred vrlo velikim investicijskim ciklusom u tu sve važniju gospodarsku granu kako bi nadoknadila dugogodišnja premala ulaganja u energetske projekte, zbog čega sve više ovisimo o uvozu energije.
Zato nije ni čudo da su u novoj strategiji energetskog razvitka Hrvatske do 2020. predviđeni projekti vrijedni između 10 i 15 milijardi eura, kaže jedan od njenih autora Slavko Krajcar, profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Veći dio tog novca od oko šest milijardi eura, prema njegovim riječima, otpada na nužne investicije u elektroenergetiku, a ostalo u druge energetske projekte.
Dio tih velikih ulaganja provest će domaće energetske kompanije, prije svega one najveće poput Hrvatske elektroprivrede, Ine, Plinacra, Janafa i drugih. No, kako one neće imati dovoljno novca i drugih mogućnosti za sve potrebno, a neki će se poslovi dodjeljivati na javnim natječajima, jasno je da i stranci žele što veći dio tog prilično primamljivog kolača.
Neka od stranih ulaganja već su u tijeku. Tako, na primjer, mađarski Mol, kao najveći Inin suvlasnik, sudjeluje u velikim ulaganjima u modernizaciju rafinerija u Sisku i Rijeci, otkrivanju novih zaliha i povećanju proizvodnje na postojećim naftnim i plinskim poljima i drugim Ininim projektima.
No, mnoga su tek na početku ili u planovima. Tako je, primjerice, austrijska kompanija EVN nedavno dobila tridesetogodišnju koncesiju za gradnju distribucijske plinske mreže u tri dalmatinske županije: Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj, što će raditi njihova hrvatska tvrtka EVN Croatia. Najavljuju da će u te tri županije u gradnju 1450 kilometara plinovoda uložiti gotovo 800 milijuna kuna, a na njih će se moći priključiti 130.000 kupaca.
Više stranih tvrtki već je uložilo novac i u korištenje obnovljivih izvora energije za što Hrvatska, prema riječima stručnjaka, ima velike, a zasad loše iskorištene potencijale. Tako su njemačke tvrtke sudjelovale u gradnji tri već dovršene vjetroelektrane, a Nijemci financiraju i četvrtu, dosad najveću, snage 42 megavata koja će uskoro proraditi na Velebitu kod Senja.
No, interes stranih ulagača je još puno veći pa ponude i pitanja dolaze sa svih strana, a rijetko koji gospodarski forum na kojem sudjeluju strane kompanije prođe bez pitanja o mogućnostima ulaganja u hrvatsku energetiku.
Tako se samo posljednjih dana o ulaganjima u hrvatske energetske projekte prvo razgovaralo na hrvatsko-talijanskom gospodarskom forumu održanom u Milanu, a potom i na hrvatsko-njemačkom održanom u Zagrebu. Na njima su čelnici Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva zainteresiranim stranim investitorima predstavili hrvatske potrebe i očekivanja, kao i poticaje i olakšice na koje mogu računati u Hrvatskoj.
Tako je Nataša Vujec, državna tajnica za energetiku, brojnim predstavnicima njemačkih kompanija najavila da Hrvatska treba izgraditi nove proizvodne i transportne kapacitete za naftu, plin i struju, odnosno nova energetska postrojenja kako bi smanjila uvoznu ovisnost i otvorila tržište, istodobno poboljšavajući učinkovitost korištenja energije.
Sve to ne možemo napraviti sami pa su nam potrebni pouzdani partneri i vlasnici najmodernijih tehnologija gdje računamo na suradnju s njemačkim kompanijama, navela je Vujec. Kao primjer dobre dosadašnje suradnje navela je termoelektranu Plomin 2 koju su zajednički izgradili HEP i njemački RWE.
Kako Hrvatska još nema dovoljno kapaciteta za skladištenje obveznih zaliha nafte i naftnih derivata, a do 31. srpnja 2012. mora imati zalihe za devedesetodnevnu prosječnu potrošnju, najavila je mogućnost sklapanja međudržavnog ugovora s Njemačkom koja ima dovoljne skladišne kapacitete u morskim lukama pa su zbog toga financijski uvjeti vrlo konkurentni.
Vjerojatno najveća uglavnom strana greenfield investicija u hrvatsku energetiku s pratećim plinovodima, vrijedna milijardu eura, trebala bi biti gradnja LNG terminala planiranog kod Omišlja na Krku. Investitor će biti međunarodni konzorcij u kojem sada najveći udjel od 39,17 posto ima njemački E.ON, 32,47 posto austrijski OMV, 27,36 posto francuski Total i slovenski Geoplin jedan posto. No, dvadesetpetpostotni udjel je rezerviran za hrvatske tvrtke Inu, HEP i Plinacro, pa će se nakon njihovog priključivanja udjeli stranih kompanija proporcionalno smanjiti. Također, vrlo velika strana ulaganja očekuju se u gradnju novih elektrana. Vlada je nedavno odredila prioritetnu listu s desetak elektrana. No, kako će za njihovu gradnju trebati više milijardi eura, HEP je već najavio da će za to trebati partnere.
Gradnjom tih elektrana trebala bi se postupno smanjiti već prilično velika (mnogi stručnjaci kažu i nepotrebna) ovisnost o uvozu struje. Jer svima je jasno da Hrvatska nema velike zalihe nafte i plina, pa mora veliki dio potrošnje tih energenata zadovoljavati uvozom, ali elektrane znamo i možemo graditi pa nema bitnih razloga za veliki uvoz struje, osim kada je na svjetskom tržištu jeftinija od domaće.
Među većim stranim ulaganjima mogla bi biti i gradnja odvojka (a možda i glavne trase, smatraju neki stručnjaci) Južnog toka, u što bi zajednički investirali Plinacro i ruski Gazprom.
Posljednjih godina dosta se raspravlja i o mogućnosti gradnje dva velika naftovodna pravca: Družbe Adrije za izvoz ruske nafte preko Hrvatske na zapad i Paneuropskog naftovoda od Bugarske, Srbije preko Hrvatske prema Italiji. No, njihovo ostvarenje je zasad upitno.
Osim takvih velikih ulaganja, postoji veliki interes za puno veći broj manjih, prije svega u korištenje obnovljivih izvora energije i poboljšanje energetske efikasnosti. Potaknulo ga je prvo uvođenje u Europi uobičajenih državnih poticaja za korištenje obnovljivih izvora energije, čime su oni po isplativosti dosegli dotad mnogo jeftinije klasične izvore. Nakon toga je Vlada, prema riječima direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Vinka Mladinea, izmjenama propisa i smanjivanjem birokracije olakšala put od podnošenja zahtjeva do dobivanja svih dozvola i suglasnosti, i tako usmjerila vjetar u leđa brojnim zainteresiranim stranim i domaćim investitorima. Zato nije ni čudo da je Ministarstvo gospodarstva gotovo zatrpano takvim projektima.
»I u tom području tražimo dobre partnere koji će nam pomoći da što prije usvojimo moderne tehnologije i da zajednički izgradimo proizvodne objekte čiju će proizvodnju subvencionirati svi kupci u Hrvatskoj.
Ali ti domaći izvori moraju omogućiti otvaranje radnih mjesta pa će se ulaganja u proizvodnju opreme u Hrvatskoj posebno vrednovati«, napominje državna tajnica za energetiku Nataša Vujec.

Energetskim investicijama do oporavka i zapošljavanja
U vrijeme gospodarske krize velike investicije u energetski razvoj mogu potaknuti pokretanje gospodarskog oporavka i otvaranje novih radnih mjesta, ističe državna tajnica za energetiku Nataša Vujec. Zato je važno da kod takvih velikih poslova što veći dio na natječajima dobiju domaće tvrtke, što će najviše ovisiti o njihovoj konkurentnosti. Konzorcij Adria LNG je, na primjer, već izračunao da bi 40 posto ukupnog posla mogle obaviti hrvatske tvrtke.

Investitori čekaju projekte
Za ulaganja u energetske projekte zainteresirane su brojne strane i domaće financijske institucije. Charlote Ruhe, direktorica Europske banke za obnovu i razvoj za Hrvatsku, kaže da su za takva ulaganja u regiji osigurali 4,4 milijarde eura. Posebno ističe da podržavaju projekte za poboljšanje energetske učinkovitosti i razvoj obnovljivih izvora energije. Novac za dobre projekte nudi i Svjetska banka. Ona je u Hrvatskoj u energetiku već uložila 43 milijuna eura. S HEP Escom surađuje na projektima energetske učinkovitosti, a s HEP Toplinarstvom na obnovi i proširenju mreže toplovoda. Za takve investicije zainteresirani su brojni strani i domaći financijski fondovi koji u tome vide dobru mogućnost za oplođivanje svog novca.
Željko Bukša
IZVOR: VJESNIK

20.06.10