Hrvatski aduti u svjetskom naftnom pokeru



Sve veća ulaganja i uspjesi u inozemstvu posljednjih godina ne znače da su u Ini odustali od novih istraživanja nafte i plina u Hrvatskoj. Dosadašnja suradnja s mađarskim Molom na tom je području dala vrlo dobre rezultate
Osim u Hrvatskoj, Ina energente traži i proizvodi i u više stranih država: Siriji, Egiptu, Angoli i Namibiji, a jedan servisni ugovor ima u Iranu, gdje će također, nadaju se u Ini, u budućnosti početi samostalno istraživati. Dapače, u tom su uvijek vrlo rizičnom poslu sve uspješniji. Istraživanja su još osamdesetih godina prošlog stoljeća počeli u Angoli, 1989. u Egiptu, u Siriji 1998., u Namibiji 2005., a u Iranu 2008. godine. U Siriji sve rade u suradnji sa sirijskom naftnom kompanijom SPC, u Egiptu od početka rade s partnerima (talijanskim ENI-jem, njemačkim RWE-om i nekim manjim tvrtkama te egipatskom nacionalnom naftnom kompanijom EGPC). U Angoli su partneri s Totalom i Sonagolom, u Namibiji su dosad istraživali samostalno, ali sad traže partnera za nastavak istraživanja, a samostalno su počeli i u Iranu. U inozemstvu je 2009. godine proizvedeno 250.000 tona nafte, a u Siriji 167,3 milijuna prostornih metara plina. U Egiptu proizvode oko 100.000 tona nafte godišnje, u Angoli su lani proizveli 620.000 barela nafte, a u Siriji na šest naftnih i plinskih polja dnevno proizvode oko 400-500 tona nafte i 700.000 prostornih metara plina, kaže Bojan Milković, glavni Inin izvršni direktor i izvršni direktor za istraživanje i proizvodnju.
Zahvaljujući dobrim rezultatima, u Siriju se najviše ulaže. Gradi se nova plinsko-kondenzacijska stanica koja će, kad bude dovršena ove godine, omogućiti višestruko povećanje dnevne proizvodnje. Tada će u Siriji proizvoditi još više plina, pa su otkrića i sve veća proizvodnja u toj zemlji najveći Inin uspjeh u inozemstvu od osamostaljivanja Hrvatske. Kad se uračuna i plin koji proizvode na Jadranu, domaća proizvodnja znatno je veća nego u Siriji, gdje se godišnje proizvede 167,3 milijuna prostornih metara. Lani se proizvodnja iz jadranskih polja od 876 milijuna prostornih metara (dijele ju u skladu s ulaganjima Ina i talijanski ENI) približila onoj na kopnu (1,024 milijuna prostornih metara), a ove godine će se povećati, najavljuje Milković. Što se tiče proizvodnje nafte u Hrvatskoj, Ina godišnje proizvede oko 500.000 tona, a u inozemstvu oko 300.000 tona. U skladu s ugovorima, Ina mora proizvodnju nafte i plina u Siriji i Egiptu prodati nacionalnim naftnim kompanijama, ali po tržišnim cijenama. Koliko vrijedi Inina proizvodnja u inozemstvu može se izračunati, ako se količina pomnoži s vrijednošću barela nafte (u posljednje vrijeme oko 80 dolara) i prostornog metra plina na svjetskom tržištu. No, ta proizvodnja u inozemstvu i zarada koju donosi ne padaju s neba, jer se prošlih godina mnogo ulagalo u dobivanje koncesija, istraživanje i proizvodnju, što se čini i dalje. Posljednjih nekoliko godina najviše su ulagali u Siriji, jer su tamo otkrića najveća, a ulaganja u ostalim državama su manja. Ukupna ulaganja Inina Segmenta djelatnosti istraživanja i proizvodnje nafte i plina u 2009. godini su oko tri milijarde kuna. Veliki dio otpada na ulaganja u stranim koncesijama, pa u Ini ističu da se naftu i plin zbog znatno manjih troškova uvijek više isplati proizvoditi kod kuće, nego u inozemstvu. Osim toga, kod kuće postoji sigurnost, jer se zna koliko će se proizvesti, komu će se i što prodati. No, sve veća ulaganja i uspjesi u inozemstvu posljednjih godina ne znače da su u Ini odustali od novih istraživanja nafte i plina u Hrvatskoj. Suradnja s mađarskim Molom dala je vrlo dobre rezultate, jer su nedaleko od Drave otkrivena plinsko-kondenzatna polja Stari Gradec i Dravica, pa ta istraživanja kane nastaviti.
Je li zbog velikih troškova isplativije ulagati u prilično skupa istraživanja nafte i plina u inozemstvu ili kupiti već otkrivene zalihe, pitali smo glavnog izvršnog direktora Ine. »To je dvojbeno. Sve ovisi od slučaja do slučaja, kao i o financijskim mogućnostima kompanije. Vjerojatno je isplativije ići od početka, dakle od traženja dobrih koncesija, iako je to uvijek veliki rizik, jer nikad ne možete biti sigurni da ćete, unatoč velikim ulaganjima, otkriti naftu ili plin. To je svojevrsni naftni poker. Ali, kad su otkrivene zalihe dovoljno velike da budu komercijalno isplative, sva prethodna ulaganja se i te kako isplate. Zato je vjerojatnost otkrića najvažnije čime se naftaši bave. Kupnja već otkrivenih zaliha je mnogo sigurnija, ali se u tim poslovima ne može očekivati da ćete pobrati kompletno vrhnje, nego ćete dobiti ostatke«, objašnjava Milković. Posljednjih se mjeseci dosta spekuliralo o tome da će Ina prodati dio svojih koncesija u Siriji zbog nemogućnosti financiranja planiranih radova. No, Milković tvrdi da nije riječ o prodaji, nego o traženju partnera koji bi pomogao financirati neke projekte i preuzeti dio vlasništva i rizika, što je normalno u naftnom poslu.
U Siriji je riječ o bloku Aphamia, koji je u istražnoj fazi. Za suradnju u istraživanju zainteresirano je više stranih kompanija, koje već rade u Siriji, ali još nije ništa dogovoreno, jer Ina analizira što je najisplativije. U Ini napominju da zasad najviše ulažu u najisplativije projekte na kojima mogu najbrže oploditi uloženi novac. Nova istraživanja i koncesije, osim u Siriji (samostalno ili s partnerima), planiraju se na Jadranu. Postoji i dosta kvalitetnih projekata koji će, očekuju u Ini, povećati i proizvodnju na kopnu. Na osnovi istraživanja, očekuju i otkrića na nekim od ostalih istraživačkih koncesija u inozemstvu.

Razmjena stručnjaka
Bojan Milković kaže da Hrvatska ima dobre stručnjake za istraživanje i proizvodnju nafte i plina, pa se u svjetskom naftnom pokeru ubraja među uspješnije, što potvrđuju i podaci o proizvodnji po stanovniku. U europskim mjerilima stojimo sasvim dobro, dodaje. Ističe izvrsnu suradnju te sinergiju znanja i kapitala u istraživanju i proizvodnji Ine i Mola, što omogućava i disperziju istraživačkog rizika. Dvostruko mišljenje je uvijek korisno. U planu je i razmjena stručnjaka Ine i Mola, čime će se okoristiti i oni i kompanije.

Skuplje inozemstvo
Kod servisnih i ostalih radova, Ina uvijek nastoji angažirati hrvatske servisne tvrtke u sklopu Inine i Molove grupe, jer novac ostaje u kući, kvaliteta nije upitna, a i ljudi koji godinama rade skupa mogu postići bolji rezultat. Nekad to, recimo u Iranu, nije moguće zbog političkih razloga, jer je stranim tvrtkama vrlo komplicirano dobiti dozvolu za rad, pa uzimaju lokalne. Svaka zemlja uvjetuje dobivanje posla zapošljavanjem domaćih radnika. To je i jedan od razloga zašto su istraživanje i proizvodnja jeftiniji u Hrvatskoj, nego u inozemstvu, tvrdi Bojan Milković.
Željko Bukša
IZVOR: VJESNIK

28.03.10