Nedjelja, 11.01.2009.

Ma kakve znamenitost... Turisti su - žedni (i željni)!



U 2009. češke pivovare posjetit će 400 tisuća turista. Na selima se za turistički posjet svinjokolji čeka i tri mjeseca
Piše: Milan Lazarević

češka sve više zarađuje u turizmu, zahvaljujući tome što je, iako mala zemlja, pivska velesila. Možda netko ne zna za Smetanu, Kunderu, Havela ili Klausa, ali za češko pivo je sigurno čuo, i to po dobrom. O tome i jedna češka narodna izreka kaže - dobre pivo, hezky žensky, to jsou dary zeme česky (što znači, ako niste razumjeli, "dobro pivo, lijepe žene, to su darovi zemlje češke") i po tome je zaista češka poznatija diljem svijeta nego po svemu drugom. A pivo je čak ispred žena...

To se tek posljednjih godina turistički koristi i razvija, a već se pokazalo da je takozvani pivski turizam, kako se stručno kaže, "najbrže rastući segment turističkog tržišta".

U tome su se češki turistički stratezi oslonili i na iskustva s "pivskim turističkim stazama" u Bavarskoj koja jedina na svijetu česima može konkurirati u potrošnji i kvaliteti piva (u objema se godišnje potroši više od 160 litara piva "per capita", a najbliži njima - Britanci, Nizozemci i Danci - ustvari su dosta daleko, s potrošnjom od 110 do 120 litara "po glavi").

Na to je čehe navelo, među ostalim, smanjivanje divljih pivskih tura Britanaca koji su ovdje, uglavnom u Prag, dolazili u velikom broju za vikend radi jeftinog i odličnog piva (i seksa), čak su dvije-tri godine prednjačili po broju turista. U međuvremenu je češka kruna skočila prema euru za oko 35 posto, prema funti još više, pivo je i u krunama ovdje dosta poskupjelo...

A Britanci, koji su se Pražanima na glavu popeli ekscesima u pijanstvu, našli su istočnije, jeftinije destinacije (Bratislava, Krakov...), iako ne s tako dobrim pivom (za seks ne znamo što kažu), pa je broj njihovih posjeta češkoj više nego prepolovljen. Počeo je zato rasti broj organiziranih pivskih turista, u koje se računaju oni koji u programu turističkog boravka imaju posjet ovdašnjim pivovarama.

Za većinu je to, zajedno s degustacijama raznih piva, u raznim ambijentima, i kombinaciji s ovdašnjom kuhinjom i drugim ritualima, glavni smisao boravka u "Beerlandu", kako se češka s pravom sve češće reklamira. Ove godine češke pivovare posjetit će gotovo 400 tisuća turista, desetak posto više nego lanjske godine. Ostali segmenti turizma ove godine su u padu, u najboljem slučaju stagniraju.

Podjednako pivske turiste zanimaju veliki pivski divovi - kombinati kakav je, na primjer, Plzenski Prazdroj - i male regionalne i lokalne pivovare, kao i pivnice koje nude svoje pivo. Samo slavni plzenski Prazdroj, kojeg širom svijeta prati glas da pravi najbolje svjetsko pivo, ove godine posjetit će oko 180 tisuća turista. Trećinu posjetitelja čine česi, ostalo su Amerikanci, na prvome mjestu, zatim Japanci, Kinezi, Korejci...

Gosti obiđu sve glavne pogone ove pivovare koja godišnje proizvede gotovo 10 milijuna hektolitara čuvenoga plzenskog piva (najpoznatija vrsta je Pilsner Urquell), imaju mogućnost kušati i najčistije, još nepasterizirano pivo, izravno iz hrastovih bačava.

Cijela trasa obilaska je, inače, bezbarijerna, odnosno mogu je obići i invalidi u kolicima (to je ovdje već gotovo postao standard za razne turističke ture i obilaske). A to su, treba dodati, bolji turisti koji su, osim toga što više troše (a kupuju i za ponijeti), pristojniji, ne stvaraju probleme...

Atraktivnosti ide na ruku i ubrzani razvoj pivske kulture i posebno produkcije raznih vrsta piva, kao što je bezalkoholno pivo, koje se ovdje nije ni proizvodilo do prije pet-šest godina, a sada ima već udio od gotovo pet posto u potrošnji.

Također, to vrijedi i za jaka piva, sa sadržajem alkohola koliko i vino, čak i s 25 posto (pivovica), zatim voćna, slatka i druga piva. Ovdje već svaka pivnica i veća kavana koja drži do sebe ima, po ugledu na vinskoga, takozvanog sommeliera za pivo, koji goste informira i savjetuje o svemu u vezi s ovom zlatnožutom tekućinom gorko-kiselog ukusa, bez koje stotine milijuna ljudi širom svijeta ne mogu zamisliti gašenje žeđi.

Urbani na selima
Na "zabijačke", kako česi zovu seoske svinjokolje (sezona počinje 1. prosinca i traje do ožujka), turistički odlazi sve više urbanih čeha. Sociolozi bi rekli da je to bijeg iz urbanog otuđenja i nametnutih obrazaca zdravog, ali dosadnog i neukusnog života.


- Imamo zauzeto sve vikende sljedeća tri i pol mjeseca - kaže jedan mesar dok odbija rezervacije koje bi gosti htjeli napraviti za svoje prijatelje.

Prva tri sata se na svježe zaklanoj svinji samo radi i pije se isključivo "palenka" (rakija), najčešće šljivovica ili miješana od jabuka i drugog voća. To su trenuci gladnog očekivanja. Oko deset sati na stolu je prva delikatesa za one s jačim želucima - svinjski mozak. I pivo, naravno. U podne je vrhunac. Mesar, obavijen gustom parom, dolazi s punim loncem "ovara" (kuhana glava, koljeno...). Jede se sa svježim hrenom, uz pivo, dakako. Mnogima je već dosta, ali najbolje tek dolazi.

Kasno popodne servira se vruće pečeno svinjsko meso, ječmena prekrupa, pečene "jitrnice" (slične našoj krvavici) i domaći kiseli kupus. Pivo se podrazumijeva. Tlačenka (neka vrsta švargle - najomiljenija i na glasu kao najmanje zdrava prerađevina) obično se služi drugi dan, i to ujutro.

- Idemo na zabijačke godinama, prošlog vikenda smo tako slavili rođendan kolege iz tvrtke - kaže Pavel Hartmann, suvlasnik mješovite kompanije s Korejcima.

Namjerava i njih pozvati na "zabijačku", kaže da će moći s njima u toj atmosferi sklopiti posao kakav god bude htio. Radi "zabijačke" ne mora se, međutim, više ići daleko, u planine i sela. Na inicijativu turističkih agencija organiziraju ih restorateri izvan gradova, tvrtke umjesto klasičnih proslava naručuju "zabijačkovi" bal, slavljenici tako slave tzv. okrugle rođendane (40, 50, 60 godina). Takva proslava za 50 ljudi stoji manje nego ručak za polovicu njih, kada mnogi ostanu gladni i ne bude onog neponovljivog raspoloženja...
IZVOR:SLOBODNA DALMACIJA