SINJSKA
ALKA je vjekovno tradicionalno viteško konjaničko
natjecanje u kojem jahači (alkari) na konju, u punom
galopu, 3 metra dugačkim kopljem gađaju željeznu alku
obješenu na konopu preko trkališta. Starim statutom
uređeno je da u Alci mogu sudjelovati isključivo članovi
Viteškog alkarskog društva u Sinju, a čine ga samo
neporočni žitelji Sinja i Cetinske krajine ako su
tu rođeni i roditelji im tu imaju zavičaj. Sinjska
alka je organizirana po uzoru na brojne srednjovjekovne
viteške turnire koji su u to vrijeme održavani gotovo
u svim dijelovima Europe, a posebno u sredozemnim
zemljama. Ustanovljena je 1715. godine u spomen na
glasovitu pobjedu sinjskih vitezova nad turskim osvajačima.
Te godine je turska vojska od 60.000 pješaka i konjanika
opsjela Sinj u namjeri da ga ponovo pripoji Tomanskom
carstvu. Svega 700 branitelja junački je odolijevalo
petnaestodnevnoj opsadi, a konačna i junačka pobjeda
Sinjana pred blagdan Velike Gospe, snažno je odjeknula
tadašnjom Europom. U zahvalu Bogorodici, koja je prema
legendi spasila Sinj i njegove branitelje, i za sjećanje
budućim pokoljenjima, Sinjani ustanoviše alkarski
viteški turnir koji se u Sinju održava već gotovo
tri stoljeća svake prve nedjelje u kolovozu.
Alkarsko natjecanje započinje svečanom povorkom koju
predvodi harambaša i odabrana četa alkarskih momaka,
za ovima su buzdovandžije i štitonoša koji nosi trofejni
turski štit, a potom vodiči Edeka (konja bez jahača)
na kojemu je trofejna oprema što je, po legendi, pripadala
serasker Mehmed-paši Čeliću, turskom vojskovođi iz
vremena opsade Sinja 1715. godine. Alkarsku četu predvodi
barjaktar s pobočnicima i alkarski vojvoda (zapovjednik
Alke) s ađutantom. Barjaktar nosi alkarsku zastavu,
a pobočnici mu i vojvodin ađutant iskane sablje u
desnici. Za ovima u dvoredu jaši četa alkara s kopljima.
Na začelju povorke je alkarski alajčauš (zapovjednik
čete alkara kopljanika). Harmbaša i alkarski momci
u povorci idu pješice. Naoružani su kuburama, handžarom
i puškom, a obučeni u svečanu starinsku nošnju naroda
Cetinske krajine. Alkarska četa je na bogato urešenim
konjima, odjevena u izvornu vitešku odoru sinjskih
branitelja s početka XVIII. stoljeća. Na glavi alkara
je kalpak od kunovine i čelenka od čapljina perja,
gaće i dolama su od najbolje modre čoje, bogato vezeni
srebrnim ukrasom. Ispod dolame je brokatni krožet
i bijela košulja, a na nogama čizme s mamuzama. Naoružani
su 3 m dugačkim, na vrhu okovanim kopljem i sabljom
u desnom bedru.
U viteškom alkarskom natjecanju sudjeluju samo alkari
kopljanici, a slavodobitnik je onaj koji iz tri trke
gađanjem u alku sakupi najviže punata (bodova). Sama
alka je željezni kolut (od arap. balqa = kolut) koji
se sastoji od dva koncentrična obruča spojena s tri
željezne prečke na način da međuprostor dijele u tri
jednaka dijela. Pogodak u mali srednji kolut donosi
3 punta, u gornji pregradak 2, a pogodak u jedan od
dvaju pregradaka po 1 punat. U slučaju da dva ili
više alkara i nakon trke imaju isti broj punata, vrši
se pripetavanje. Slavodobitnik Alke je bogato nagrađen,
a Sinjani i narod Cetinske krajine, do Alke iduće
godine, slave ga kao svoga najodlučnijeg junaka i
viteza. |