10. MIRABELA

10. MIRABELA
(Gledanja: 1461)
Mirabela ili Peovica bila je pouzdan štit omiškim gusarima, koji se sklanjahu u sigurnost cetinskog kanjona. S naporom se popeh na kulu da zasvjedočim neobičnom događaju: grupica mladića okrećući se liticama izvikivaše imena očekujući efekt jeke. Objasnili su: "Sretno odabran položaj na kuli, ispušteni zvuk umnožava jekom, a ona raste potencirana vodom te onemogućuje lociranje ishodišta zvuka. Branitelji Omiša su prilikom turskog napada 1537. g. vjkom i pucanjem uz pomoć jeke toliko zbunili napadače, da su ovi precijenivši snage branitelj pobjegli". Branitelji svoja saznanja očito nisu prenijeli generacijama, budući da su napori ovih mladića ostali bezuspješni. Do Mirabele se penje stepenicama iz ulice Šubića, prolazi se pokraj crkvice Sv. Duha i stiže za oko 15 minuta.

9. STARI GRAD

9. STARI GRAD
(Gledanja: 1688)
Sisavši s Mosora podivlja bura u klancima Peruna I Dovnja, zapjeni duboko Cetinom i iskida zastavu na kruništu Fortice. Stražari oko vatre zaključe:˝ Ni sotona po ovakvom kijametu ne napada˝. ˝Ipak ću doći˝, javi se Frano, te s naporom otvori vrata i privuče se rubu kule. Napregnuto je motrio dok na Prirovu ne ugleda očekivani plamičak. Svijeću je uz prozor upalila Mihaela. Nisu se sastajali javno, jer je djevojka iz ugledne obitelji Didića, a mladić Viaščić, tek izviđač. Grabeći doskocima, Frano se sipinom Planova spusti na Cetinu. Pod vrbom pronađe čamac, uskoči i zavesla. Bura ošinu i prevrnu čamac, a Cetina proguta mladića. Sutradan iz Starigrada siđe glas da je Frano prebjegao Turcima, ali je Mihela na ušću Cetine prepoznala čamcic i prešutjela veliku tajnu. Grizodušje je nije napustilo cijelog života, te su je viđali kako lunja obalom Prika i gleda vrtloženje rijeke pod Starigradom. Starigradu se prilazi automobilom do Baučića, a zatim pješači dvadesetak minuta markiranom stazom.

8. VISUČ

8. VISUČ
(Gledanja: 1391)
Ljetopisac Gojak opisuje gladne godine u Zabiokovlju. Što on izostavi, isprede narodna mašta: - Udovica ,Anđelija u potrazi za hranom siđe na Podvisuč (danas Radmanove mlinice). Ako do večeri ne donese torbu brašna, njenih četvoro djece umrijet će od gladi. Uzalud je kucala na vrata Visuca, gdje stolovahu gospodari mlinica, pa siđe na Cetinu i zaiska milost. "Evo ti Cetine pa nahrani dicu ribom i rakovim"!, zlurado odsječe mlinar. "Neka bude tako, a kako mojoj dici, daj Bože i tvojoj i gospodarin tvojim!" - reče Anđa i s praznom torbom skoči u Cetinu. Zaprepašteni mlinar čupao je kosu dok su mlinska kolesa lomila Anđine kosti. Prođe ljeto i zima prođe, a proljeće donese oluju. Uskovitlaše se oblačine, ošinu munje po Visučju i razore kulu. Nabujala Cetina provali ustave, odnese mlivo i mlinara ribama za hranu. Nekoć ponosni Visuč kao babin zub strši i opominje i bahate i site. Ostaci Visuča "vise" na hridini 270 m ponad Radmanovih mlinica. Do ruševina se vozi 2 km cestom put Sviništa, a zatim penje 15 minuta oputinom.

7. ZADVARJE

7. ZADVARJE
(Gledanja: 1537)
Zadvarje su vrata ili dveri (Duare) primorja i Cetine. Nad usjekom ispod kojeg huči Gubavica, Turci 16. stoljecu prosiruju postojecu tvrdavu, ostvarujuci kontrolu nad Dubcima i Cetinom. Strahujući za siguruost, Omišani potkupljuju zlatom zadvarskog bega Murata. Napustajući Omiš, Murat orgija te u Kučićima ugrabi djevojku. Katica, jos curetak, suzama je molila milost, a janjicari arlaukanjem bodrili bega. Uštap je osvijetlio Zadvarje kad je beg unio djevojku u kulu. Strgne joj odjeću i siluje. Katica noktima izgrebe Muratovo lice do krvi. Beg podivlja i golim rukama zadavi djevojku. 460 godina je prošlo od zločina, ali još uvijek, noću, za uštapa po zidinama posrće i urla krvavi duh Murata. Iz sredista Zadvarja vozi do vodostana, a zatim, dobivši dozvolu, obiđi upravnu zgradu i za desetak minuta si na "Muratovoj kuli".

2.VRLIČKI PROZOR

2.VRLIČKI PROZOR
(Gledanja: 1451)
Početkom, 15. stoljeća Hrvoje Vukčic Hrvatinić je nad vrličkim poljem podigao utvrđeni ljetnikovac. Već 1523. godine osvojenje od Turaka i ostao gotovo dvjesta godina. Od svih gospodara narodna predaja upamtila je krvavog Suli - ma Muli - Hodžića. Nasilni beg koristeći ˝pravo prve bračne noći" ugrabi sa svadbe nevjestu, posjedne na konja i odjaha u vrlički Grad. Zgaženi ponos mladoženja odlući oprati krvlju. Poput sjene priđe kuli i uz debele povijuše uzvere se do osvijetljena prozora. Opijen pohotom beg je vidio samo golo tijelo djevice. Mladoženja,skoči, izvuče nož i zari ga begu u prsi. Samrtni hropac Sulima, oproštajni poljubac mladoženje i skok s kule u bezdan. Svako proljeće okiti vrijeskom stijenu, na kojoj je izdahnuo mladoženja. Uspon Gradini počinje kod vrličke crkve, odakle automobilom prevalimo kilometar i pol u pravcu Maovica, a zatim zemljanim putem pješačimo 25 minuta.

3. POTRAVNIK

3. POTRAVNIK
(Gledanja: 1522)
Na kamenom stošcu pod Svilajom osipaju se zidine Potravnika. Bokove stošcu povremeno deru dvije bujice. Moćno korito Orlovače svjedoči snagu negdašnjih voda. Zamislim to vrijeme i vidim kameni grad optočen vodama - neosvojiv. Turci danima opsjedaju Potravnik, jurišaju i ginu u vodama Orlovače. Shvativši da ga neće osvojiti dok ga štite vode, potraže vrela pod Svilajom. Sedam dana i noći su pijeskom, glinom i volujskim kožama začepljivali vrela. Orlovača je presahla, a janjičari su dovršili posao 1522. godine. Uspon Potravniku započinje iz središta Potravlja, zato slijedi pastirsku stazu i pogledavaj vrh kule.

4.SINJSKI GRAD

4.SINJSKI GRAD
(Gledanja: 1904)
"Sedmog kolovoza 1715. godine kurir seraskijera Mustafe Čelića udari zvekirom na kapiju Grada i preda zapovjedniku ultimatum: "Predaj Grad ili ću ga razoriti, a sve živo sasjeći!" Zapovjednik Balbo, odbi predaju, pripremi obranu, a fra Pavao Vučković okupi puk oko slike BDM u molitvi. Trećeg dana opsade neprijateljsko koplje probode prsa don Ivana Grcića, a Gradski izvori Miletin i Odrina poteku krvlju. Idućih dana Turcima ovlada žeđ, dizenterija i strah, a u osvit Velike Gospe seraskijer Čelić prekinu opsadu i pobježe. Zvona označe pobjedu, zdrave vode se vrate izvorima, a zahvalni Sinjani okrune Gospinu sliku. Uspon Gradu počinje s Trga kralja Tomislava, nastavlja ulicom Kačića, te kroz Dalbelov prolaz vijuga izmedu čempresa i izbija pred zavjetnu crkvu Gospe Sinjske.

5. ČAČVINA

5. ČAČVINA
(Gledanja: 1505)
Na hridini Tabiji (707 m) od pretpovijesnih vremena stoji promatračnica koja kontrolira prijelaz iz Bosne u Dalmaciju. Upravo tu Nelipići (1373. godine) podigoše tvrđavu Čačvinu. Ako zanemarimo legendu o ćaći i sinu, koji se posvadiše, pa sin na zapadu podiže Sinj, a ćaća na istoku Čačvinu, ostaje zagonetka kako su je Hrvati u 18. stoljeću preoteli Turcima. Obilazeći ostatke tvrđave vidimo dijelove zidina razorene eksplozijom. Je li to grom pogodio barutanu i eksplozijom razorio kulu, ili je to djelo topnika Ante Grabovca, koji je zbog zasluga u "Malom ratu" imenovan kaštelanom Čačvine? Tragajući za istinom pronašao sam u Sinju potomka, baštinika i imenjaka slavnog topnika. Gospodin A.G. pokazao mi je svežanj isprava ispisan arhaičnom kaligrafijom, ovjerenih pečatom i potpisom generalnog providura Dalmacije. "Tu je!", nasmiješi se Toni i zatvori fasciklu. Do Čačvine se vozi šest kilometara cestom Trilj - Kamensko, a zatim odvoji za Čačvinu i parkira kod seoskog groblja.

6. NUTJAK

6. NUTJAK
(Gledanja: 1561)
Sjeveroistok Poljičke republike omeđuje Cetina, a nad njom stražari Nutjak. Ostaci nekoć moćne tvrđave pamte česte bitke, dolaske i odlaske kneza Žarka Dražojevića. U svom dugom vijeku (1438. -1508. godina) čovjek neobičnih umijeća pri svakom dolasku u tvrđavu hranio je gavranove, koji se gnijezdiše na kruništu tvrđave. Dresirani pratili bi svaki njegov pothvat. te kruženjem i kričanjem upozoravali na prisustvo neznanca. Žarko se iz okršaja vraćao neozlijeđen, a pobjedu slavio blagujući sirovo meso zajedno sa cmim pticama. Poziv Sinjana u pomoć (siječanj 1508. g.) zatekao ga u Klisu. Žarko zajaši Riđana, prokasa Dugopoljem te se pope na Mali Mosor. Snažno zvizne i pričeka. Avaj, umjesto ptica opkoli ga jato janjičara. Smrtno ranjen shvati da je izdajica spriječio gavranove. Umirući prokune posadu Nutjaka. Dvadeset godina prođe, ali kletva stiže i krive i prave. Isti oni koji su posjekli Žarka posijeku zatečene i razore Nutjak. Stoljeća su prošla, a još uvijek na dan Žarkove pogibije (15. siječnja) dva gavrana s Mosora oblete Nutjak i graktanjem pozdrave svog gospodara. Prilaz kuli je moguć stazom, koja se na četvrtom kilometru odvaja od ceste Trilj - Bisko i traje 15 minuta.

1.GLAVAŠ-DINARIĆ

1.GLAVAŠ-DINARIĆ
(Gledanja: 1393)
Vrlička nošnja nije zanimljiva samo etnografu, jer optočena dukatima, uvijek je privlačila i,srebroljupce te postade objektom pljačke. Starica se sjeća: “Dogodilo se to u "Velikom ratu". Odvojivši se od kolone omanji sivi auto se spretno uzvere pod samu gradinu. Iziđu dvojica vojnika sa velikom torbama i unesu ih u tvrđavu. Malo potraja, zatim sukne plamen, pa pucanj. Jedan vojnik u trku skoči u auto i odjuri. Provirim u kulu. Na hrpi poluizgorenih ječermi i krožeta ležao je u krvi, očito, mrtav vojnik. Pobjegnem. Tek na proljeće vratim se gradini. Vojniku ni traga, tek ostaci izgorjele vrličke odjeće, bez ikakvog zlatnog ukrasa. Deset godina prođe, a onda oko Ružarice pod Glavaš stiže automobil. Iz džipa iziđe lovac i pravo u kulu. U podnevnoj utihi jasno se čulo prevrtanje kamenja. Lovac je nešto tražio. Je Ii to jedan od onih vojnika došao po skriveno zlato? Odjednom vrisak. Dotrčasmo pomoći. "Lovac" je ležao na hrpi kamenja stežući rukama velikog poskoka, koji je svejedno ubadao lovčev vrat. Kad smo zatukli zmiju štapom "lovac" je skončao. Dinarić stoji pod samom Dinarom i do njega se stiže odvojkom s magistralne ceste Vrlika - Knin u Kijevu. Vozeći prema Uništima na osmom kilometara stani!, - nad tobom je Glavaš.
Kategorija: Spomenici, album: Cetinske legende (utvrde)
Ukupan broj slika u ovom albumu: 10